OSNOVNI KRŠĆANSKI VJERONAUK

PREDSLOVLJE

1        Osnovni Kršćanski Vjeronauk, izdanje hrvatske rimokatoličke Župe Svete Obitelji iz Kitchenera, sadrži objašnjenje katoličke kršćanske Vjere u 72 paragrafa i 12 poglavlja: Predslovlje, Bog, Stvaranje, Ljudski Rod, Marija – Majka Isusova, Isus Krist, Crkva Kristova, Zakon Božji, Molitva, Sveti Sakramenti, Smrt i Život Vječni i Pojašnjenja. Poredak poglavlja sličan je ustrojstvu Vjerovanja koje se nalazi u paragrafu dva. Ovaj Vjeronauk, kojega je dr. Mile Bogović biskup gospićko-senjski 23. rujna 2001. preporučio svećenicima u svojoj biskupiji, smješten je sa ilustracijama na jednom svitku Interneta.

2        Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina Njegova jedinoga, Gospodina našega, Koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, Svetu Crkvu Katoličku, Općinstvo Svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, i život vječni. Amen.

3        Mi vjerujemo u Boga iako ga ne vidimo tjelesnim očima, jer za to imamo razumno i logično opravdanje. Naši domovi puni su televizijskih slika, ali ih ne vidimo prostim okom bez televizora. Gravitacija je nevidljiva sila ali postoji. Ni zrak ne vidimo, ali ga dišemo i održava nam život. Tako vjerujemo u nevidljivog Boga koji je stvorio ovaj vidljivi svemir, jer sam se svemir nije mogao stvoriti. Vjeru u Boga (religija-teologija, mitologija) imali su ljudi svih vremena, uključiv i veleumove kao što su Platon, Aristotel, Kopernik, Newton, Leibniz, Lomonosov, Mendel, Pasteur, Edison, Marconi, Tesla, Sklodowska-Curie, Planck, Bošković i mnogi drugi. Vjera se dakle ne protivi razumu, već ga nadilazi. Ona i filozofija-znanost se ne isključuju, nego jedna drugu dopunjuju, jer Bog je izvor sve istine i znanja, a u njemu nema proturječja.

4        Samo je jedan Bog, ali ga ljudi radi svog ograničenog i oslabljenog razuma zamišljaju u raznim oblicima, npr. poganski grčki Zeus i slavenski Triglav, te nazivaju mnogim imenima, npr. Jahve i Alah. Bog je nestvoreni, netjelesni Duh, koji postoji u tri božanske Osobe ili Trojstvu: Otac i Sin i Duh Sveti. Sve tri Osobe međusobno se razlikuju ali su posve jednake i imaju jednu te istu božansku prirodu/narav i jedno te isto djelovanje u Božjem planu spasenja. Bogu Ocu pripisujemo stvaranje, Bogu Sinu otkupljenje, a Bogu Duhu Svetomu posvećenje svijeta. Duh Sveti, Gospodin i Životvorac, govorio je po prorocima i nadahnuo pisce Biblije/Svetog Pisma. On rasvjetljuje, oživljava i upravlja Crkvom. Duh Sveti je prisutan u dubini naše duše i u cijelom svijetu, te kao blagi vjetar, potiče nas na dobro. Oca i Sina i Duha Svetoga častimo i slavimo, kao “jednobitno i nerazdjeljivo Jedinstvo u Trojstvu, Trojstvo u Jedinstvu”.¹

5        Bog je sama ljubav, istina, ljepota, život. Bog je svemogući, vječni jer oduvijek i zauvijek postoji, besmrtni, nepromjenjivi, posvudašnji, sveznajući, mudri, pravedan te nagrađuje dobro i kažnjava zlo, milosrdan pa oprašta sve grijehe kad se pokajemo, slobodan, sretan i blažen, dobar i bogat pa svima daje a od nikoga ništa ne potrebuje, jednostavan, svet, suveren, vrhovni, apsolutni, potpuno i beskrajno savršen. Bog u sebi objedinjuje svojstva očinstva i materinstva ali nadilazi sve spolne razlike i nadmašuje sve stvorenje. “Ja sam koji jesam” (Izlazak 3:14). Tajnu Božje naravi i Presveto Trojstvo ne možemo potpuno razumijeti, niti ju jezik može dovoljno izraziti, no ni najveći učenjaci ne razumiju potpuno sitni atom koji je daleko manji od čestice prašine. Božje Biće i moć, naslutimo u velebnom svemiru kojega je Bog stvorio, i još bolje shvaćamo vjerom u Božju Objavu, a tek poslije smrti spašeni vide Boga kakav on jest.

6        Bog je htio da podijeli svoju ljubav i bogatstvo sa drugim bićima i usreći ih, pa je dobrovoljno stvorio sve vidljivo i nevidljivo iz ničega. (Ljudi samo pretvaraju i prerađuju a ni kapljicu vode ne mogu stvoriti bez postojećeg materijala). Sve što je Bog stvorio bilo je dobro i nosi na razne načine neki trag svog Stvoritelja. Prva knjiga Biblije – Knjiga Postanka – na alegorički ili figurativni način opisuje stvaranje svijeta i čovjeka, ali ne daje njihovu točnu starost niti druge znanstvene detalje.

7        Bog je stvorio neživu materiju koja se sastoji od sitnih nevidljivih atoma/elementa koje proučava fizika. Postoje 92 vrste prirodnih atoma od kojih je građen sav svemir: Zemlja (jedino poznato mjesto u svemiru sa uvjetima za život), Mjesec, planete, Sunce i na milijarde zvijezda većih od Zemlje a vidljivih samo oko 3.000 prostim okom. “Nebesa slavu Božju kazuju, navješta svod nebeski djelo ruku njegovih” (Psalam 19:2). Razne kombinacije atoma čine molekulu koju proučava kemija. Od molekule sastoji se gen i stanica a od nje organi (list, pluća, itd.) biljaka, životinja i ljudskog tijela. Biljke, životinje i ljudsko tijelo proučava biologija.

8       Bog je stvorio biljke koje rastu i množe se ali su nepokretne. Znanost poznaje oko 350.000 vrsta biljaka.

9       Bog je stvorio životinje koje imaju moć rasta, množenja, kretanja i čuvstva. One nemaju razuma ni slobodne volje. Ima ih oko milijun vrsta.

10     Bog je stvorio ljudska bića sa tijelom i besmrtnom dušom koje specifično proučava antropologija i psihologija.² Ateistička teorija evolucije uči da je život sam nastao iz mrtve materije, a čovjek se postepeno razvio od životinje. No, naučna evidencija (nagla pojava fosila, nedostatak prelaznih fosila) suglasna je sa stvaranjem života od Boga. Vidi: W. T. Brown, In the Beginning.

11      Bog je stvorio i nevidljive anđele: bestjelesne, besmrtne duhove sa razumom i slobodnom voljom. Neki anđeli postali su buntovnici protiv Boga (začetak tajne grijeha i zla), i zovu se zli dusi ili demoni/đavli. Poglavica đavola je Sotona. Dobri anđeli koji su u nebu čuvaju i štite nas, a đavli koji su u paklu napastuju nas i navode na zlo, te lukavo uznemiruju sav svijet (Job 1, Luka 8, Ivan 8).

12      Bog je Gospodar stvorenja i povijesti. Sve što je stvorio Bog ljubi, uzdržava i na razne načine upućuje k dobru, osobito ljude, kojima je dao na suupravljanje zemlju, biljke i životinje. Plan po kojemu Bog vodi i upravlja svojim stvorenjima nazivamo Providnošću Božjom.

13      Ljudsko biće (muško i žensko) je materijalno i duhovno: sastoji se od tijela i besmrtne duše sa moću rasta, množenja, kretanja, čuvstva, razuma i slobodne volje. Tijelo, uključivši 5 osjetila, sastoji se od miliona stanica koje zajedno drži duh. Razum uključuje mišljenje i savjest – praktično rasuđivanje o dobru i zlu, tj. samocenzura. Volja ili srce uključuje strasti/emocije kao ljubav, nada, strah i žalost. Ljudska osoba/pojedinac je socijalno ili društveno biće koje živi i razvija se kroz cikluse rada i odmora u zajednicama/organizacijama kao obitelj, Crkva, država i cijelo globalno društvo – svijet. Razumom i vjerom čovjek treba da Boga spozna, a slobodnom voljom da ga prizna i uvijek ljubi kao djete svoga roditelja. To je svrha ljudskog života na zemlji, sreća i dostojanstvo ljudske osobe.

14      Prvog čovjeka i ženu, Adama i Evu, Bog je stvorio u milosti na sliku i priliku svoju, s pravom, da nakon vjernosti u kušnji u zemaljskom raju, žive s Bogom u vječnom blaženstvu. Adam i Eva, kao i svaki muž i žena, bili su različiti u spolu, ali ravnopravni i komplementarni. U kušnji Adam i Eva nisu bili vjerni Bogu. Zavedeni od đavla sa primamljivim ali lažnim obećanjem, oni su postali neposlušni Bogu. To je prvi ili istočni grijeh ljudi, koji je ranio i poremetio njihovo biće i prirodu: izgubili su milost Božju i na sebe navukli svakojaki nered, pokvarenost, mane, žudnje, sklonost na grijeh, bol i smrt. Ovaj istočni grijeh i zaraza nasljedstvo je svih potomaka Adama i Eve, svih ljudi i cijeloga svijeta.

15      U povijesti svijeta grijeh je korjeniti razlog za sve vrste zla: bogohule, bolesti, izrabljivanja, bludnost, zablude, krađe, prevare, demagogije, podjele među religijama (oko 12 i mnoštvo sekta) i jezicima (oko 3.000), podjele među narodima i drugim grupama, sporove, mržnje, kriminal, vandalizam, terorizam, ratove, itd. Zbog grijeha na svijetu se dogodilo mnogo zla: Opći Potop, Sodomsko zlo, vjerski ratovi i nasilja VII.-XVII. stoljeća, “Crna Smrt”, Janjičari, rasizam, kolonijalizam, uništavanje domorodaca i trgovina robovima u zapadnoj polutki, rad djece u tvornicama, uništavanje Židova i Slavena fašizmom te djece abortusom i glađu, smrtonosni marksistički ateizam u Europi i Aziji, armenski masakri, dva Svjetska Rata i Hirošima, rat u Indokini, ekološke krize, itd. Ali u povijesti i kulturi-civilizaciji, koja je nikla na Bliskom Istoku pred oko 5.000 godina i razvila se po cijelom svijetu, ima i mnogo dobra: sveti spisi kao Vede, hramovi (Addis Abeba, Carigrad, Kiev, Rim, Washington, Meksiko, Dubrovnik, idr.), samostani, biblioteke, škole, filozofi i pisci (Zoroaster, Lao-Ce, Sokrat, Ciceron, Šankara, Ibn Sina, Dante, Descartes, Kant, Dostojevski, Gandhi, Marulić, idr.), enciklopedije kao npr. hrvatska, bolnice, Crveni Križ, Sveta Alijansa 1815., plodovi umjetnosti (Rubljov, Michelangelo, Ziolkowski, Bach, Dvorak, Meštrović, idr.), Inka zanatlije, plodovi tehnologije, svemirske letjelice i druga otkrića, itd.

16      Dakle povijest je pokazala da se ljudi, usprkos svog velikog znanja i dobrih namjera, ne mogu sami izliječiti i osloboditi od grijeha. Zato se Bog milosrdno objavio i pozvao ljude k izbavljenju, preko Adama, Noe, Abrahama, Mojsija i drugih židovskih proroka Staroga Zavjeta, a potpuno, u Novom Zavjetu, preko Marije – Majke Isusove, Isusa Krista i Crkve njegove. Božju Objavu koja nam otkriva Boga i samoga sebe, opisuje Biblija – knjige Starog i Novog Zavjeta, te Crkvena Tradicija/Predaja – koncilska učenja, itd. Dio Božje istine nalazi se i u drugim religijama osim Kršćanstva (u Židovstvu, Islamu, Hinduizmu, Budizmu, Konfucijanizmu, Taoizmu, Šintoizmu, Sikhizmu, itd.), a i u savjesti svake osobe. Bog ljubi sve ljude i poziva ih na spas, svakoga i sve na njima prikladan način, ali nikoga ne sili poštujući slobodu vjeroispovijesti. Mi prihvaćamo Božju volju i poziv kad slijedimo njegov zakon i Kristov put.

17      Blažena Djevica Marija rođena je pred više od 2.000 godina u Palestini od pobožnih židovskih roditelja Joakima i Ane. Božjom milošću, od svog začeća pa do kraja života, bila je bez grijeha. Ona je živjela u djevičanskom braku sa svojim mužem Sv. Josipom. O Mariji svjedoče Biblija, Crkvena Predaja kao i svetišta Lurd i Fatima, hrvatska svetišta Marija Bistrica, Trsat i druga, te islamski Kuran.

18      Marija je začela Isusa Krista po snazi Duha Svetoga, rodila ga i dalje ostala djevica. Ona se zove i jest Majka Božja-Bogorodica, jer je rodila Isusa, jedinstvenu božansku Osobu, koji je istovremeno i Bog i čovjek, Sin Božji i Sin Čovječji.

19      Svojom ljubavlju i vjernošću Bogu, Marija je sudjelovala u ljudskom otkupljenju i tako popravila Evinu grešku. Cijeli svoj život Marija je vjerno, primjerno i skromno služila svoju obitelj i bližnjega. Na kraju života, Marija je dušom i tjelom uznesena na nebo.

20      Marija je savršeno sveta, uzor kršćanske ljubavi i Majka Crkve – svih nas. Ona je uvijek spremna pomoći nam i moliti Boga za nas kao što je učinila na svadbi u Kani Galilejskoj. Mariju osobito častimo i tražimo od nje pomoć u molitvi krunice, tj.: Znak Križa, Vjerovanje, 3 Zdravo Marije, te obično 5 ili 15 desetaka, s razmišljanjem o životu Isusa i Marije – jedna desetka sadrži Oče Naš, 10 Zdravo Marija, Slava Ocu i Fatimsku Molitvu.

21      Gospodin Isus Krist je najveća Osoba u povijesti svijeta. Od njegovog rođenja u Betlehemu računa se nova kršćanska era. Za Krista svjedoče Biblija, osobito evanđelja (Sv. Matej, Marko, Luka i Ivan), Crkvena Predaja kroz 2.000 godina, islamski Kuran, te svjetovni povijesni spisi.

22      Isus Krist je druga Osoba Presvetog Trojstva – Sin i Riječ Božja, koji ima božansku narav od vječnosti, a ljudsku je narav primio u tajni utjelovljenja kad je bio začet po Duhu Svetom od Marije Djevice, pravi čovjek u svemu osim u grijehu. Kristova božanska i ljudska narav nerazdjeljivo i nepromjenjene ujedinjene su u jednoj božanskoj Osobi. Za vrijeme Kristove smrti, njegova duša rastala se s tjelom, ali oboje su i dalje ostali ujedinjeni s njegovim božanstvom. Ime Isus na hebrejskon znači Spasitelj, a Krist na grčkom znači Pomazanik – Mesija.

23      Iz ljubavi za čovječanstvo Isus je postao čovjekom, da svlada Sotonu, ispravi Adamovu grešku, uništi smrt, te da otkupi sve ljude i pribavi im milost i mogućnost vječnog života s Bogom. Krist koristi i ne-kršćanima, kao što sunčana toplina pomaže i onima koji sunce ne vide.³

24      Rodivši se u Betlehemu, Isus je živio u Nazaretu u obitelji Marije i Josipa, i poslušno im pomagao. Radio je svojim rukama kao tesar. Negdje oko tridesete godine svog života, Isus počinje javno djelovanje: propovijeda evanđelje mudrosti, milosti i pravde, učeći ljude što treba vjerovati i činiti da ostvare cilj svog života. Njegova poruka bila je jednostavna ali duboka, često izražena slikovito (alegorija, analogija, metafora, usporedba). Ona je preporodila svijet na bolje. Srž te nauke jest ljubav prema Bogu i bližnjemu. Krist je činio i čudesa: liječio bolesne, izgonio đavle i uskrisivao mrtve. On je put, istina i život.

25      Na Veliki petak Isus je bio nevin raspet na križ pod Poncijem Pilatom (najveća nepravda u povijesti), na Golgoti/Kalvariji kraj Jeruzalema. Treći dan uskrsnuo je od mrtvih. Svojom ljubavlju, trpljenjem, smrću na križu i uskrsnućem Isus je završio svoju zadaću: dao slavu Bogu i zaslužio spas ljudima. Križ Kristov širok je kao svijet, jer je Krist umro za sav svijet; dug je kao sva stoljeća, jer može spasiti svakog grješnika do sudnjeg dana; dubok je kao pakao, jer može spasiti i najgoreg grješnika i zločinca; visok je do neba, jer je pomirio zemlju s nebom.

26      Četrdeseti dan po uskrsnuću Krist je uzašao na nebo, ali je i dalje nevidljivo prisutan među nama, na posebni način u Euharistiji i u Crkvi koju je osnovao da nastavi njegovo spasonosno djelo do sudnjeg dana, kad se on vrati.

27      Isusovo čovjekoljublje štujemo i slavimo na osobiti način u pričesti, u njegovom Presvetom Srcu, brigom za siromahe, molitvama kao Križni put – 14/15 postaja Isusove muke i smrti, te pozdravom: “Hvaljen Isus i Marija!” Odgovor: “Na vijeke!”

28      Crkvu je osnovao Isus Krist, a njegovi apostoli, posebno Sv. Petar i Pavao, i drugi kršćani širili su je po mediteranskim zemljama Azije, Afrike i Europe, nenasilno i unatoč rimskim progonima sve do Konstantina 313. godine. Preko Balkana Kršćanstvo je došlo u Europu koja je gotovo sva pokrštena do X. stoljeća, a kasnije njezini misionari pokrstili su djelove Azije i Afrike, te Ameriku i Australiju. Zauzimanjem i nastojanjem Bizanta i Rima, Hrvati se krste u VII. stoljeću, a slijede ih drugi Slaveni. Oko 30% pučanstva u svijetu danas su kršćani, a od njih 60% rimo-katolici.

29      Crkva je Kraljevstvo Božje na zemlji, Božji Narod, i Mistično Tijelo Kristovo: zajednica laika i svećenstva/hijerarhije/klera. Crkva Kristova je jedna, sveta, katolička i apostolska. Krist je glava Crkve i posvećuje ju svetim sakramentima i drugim sredstvima – nekad i čudesnim (1 Korinćani 12:1-11). Crkva je katolička, tj. opća, za sve ljude i sva vremena – Istočna i Zapadna, te posjeduje puninu duhovne mudrosti i blaga. Crkva je apostolska, tj. sagrađena je na apostolima i pod upravom je apostolskih nasljednika-biskupa, na čelu sa vidljivim poglavarom biskupom Rima, papom, u Vatikanu; oni čuvaju apostolsku vjeru i praksu. Crkva će trajati do sudnjeg dana. Ništa je ne može uništiti, kako potvrđuju rani progoni i propast borbenog bezboštva u naše dane.

30      Crkva, dobra majka i učiteljica, uči nas Kristovu putu vječnog spasa: prava vjera i dobra djela. Papa i Sabor biskupa/Koncil, imaju Božju garanciju da nepogrešivo uče o potrebnim stvarima vjere i života (dogma, moralnost), iako nekada mogu osobno pogriješiti, npr. raskoli, i slučajevi Ivane Arške i Galilea. Duh Sveti omogućuje im pravilno tumačenje Biblije, posebno teških dijelova, te učenje stvari koje nisu zapisane u Bibliji (Ivan 21:25). Crkva je prva definirala i izdala potpunu Bibliju. Po-biblijska nauka i život Crkve zove se Sveta Predaja koju sačinjavaju: svjedočanstvo svih Vjernika uključivši i laike, npr. Marija, Helena, Trpimir – osnivanje samostana, M.L. King; Oci i sveci kao Klement, Atanazije, Bazilije, Ivan Zlatousti, Grgur, Ambrozije, Jeronim, Augustin, Benedikt, Franjo Asiški, Anton, Katarina, Terezija i blaženi Alojzije Stepinac-mučenik; teolozi/bogoslovi, monaštvo/redovi kao franjevački i isusovački, koncili kao Carigradski i Vatikanski, te svećenici, biskupi, metropoliti, patriarsi i papa. Biblija i Predaja čine jedan poklad Objave Božje koja je sažeta u Vjerovanju, Katekizmima-priručnicima i sakramentima; to Crkva čuva i u misijama širi (Matej 28:18-20).

31      Crkva neprestano štuje Boga po cijelom svijetu liturgijom/bogoslužjem. Pastirskom brigom ona dijeli narodu sakramente i druge blagodati uključiv oproste i egzorcizme ili istjerivanje đavla. Tijekom godine po crkvenom kalendaru, Crkva slavi Boga i njegova djela, život Isusa, Marije i svetaca, blagdanima kao što su: nedjelje – dan uskrsnuća, Božić, Uskrs, svetkovina Sv. Petra i Pavla, Uznesenje Marijino/Velika Gospa, idr.

32      U crkvi-hramu, koji je idealno sakralni praktični simbol nadvremenske forme i proporcije, vrši se molitva i sakramenti, posebno misa na oltaru. U crkvi su i slike/ikone koje prikazuju svete osobe i zbivanja od stvaranja svijeta do budućeg vjeka. One su prozori u nebo i pomažu nam da uzljubimo Boga, Krista, Mariju i svete. Vidi: F. Škunca, Sakralni Prostor Tijekom Povijesti i Danas.

33      Župa, vođena župnikom-svećenikom, osnovna je zajednica Crkve i centar duhovnog blaga. Više župa sačinjava nad/biskupiju na čelu sa nad/biskupom (npr. Los Angeles, Buenos Aires, Paris, Beč, Krakov, Mostar, Zagreb); biskupije su obično u sastavu Metropolije, a Metropolije sačinjavaju Patriaršiju (npr. Moskva, Carigrad, Rim), a Patriaršije čine jednu Crkvu. U pravoslavnih, autokefalne ili samostalne Crkve, kao npr. grčka i srpska, a u katolika, Biskupske Konferencije, kao npr. hrvatska, irska i brazilska, udružuju pokrajinske grupe biskupa i biskupija/Crkava, obično unutar granica jedne države. Biskupi-Primasi uključuju nadbiskupe-metropolite, patriarhe i papu koji, povrh službe u svojoj biskupiji, imaju još i službu, u manjoj ili većoj mjeri, voditi određene nadbiskupije-metropolije, patriaršije i cijelu Crkvu. Primasi to čine pojedinačno, a zajednički s ostalim biskupima u mjesnim i ekumenskim Sinodama/Koncilima/Saborima.⁴ Protestantske/evangeličke Crkve i sekte (luterani, anglikanci, baptisti, jehovi, subotari, idr.) organizirani su nešto drugačije nego pravoslavni i katolici, jer su poslije 1517. i Reformacije izgubili neka učenja i neke sakramente.

34      Ekumenizam obnavlja crkveno jedinstvo i općinstvo narušeno oko 451. Bliski Istok-Europa, 1204. pravoslavno-katoličko, 1517. katoličko- protestantsko i inim podjelama i raskolima. Uzori ekumenizma jesu: Sv. Ćiril, Metod, i Leopold Mandić; Stojković, Strossmaver, Svjetsko Vijeće Crkava, Madonna House, centar Taize, crkva Sv. Tekle, samostan Chevetogne, Patriarh Atenagoras i Papa Pavao VI, idr. Vidi: Ivan 17:21; Matej 5:23, 20:25; liturgijske knjige; Papa Ivan Pavao II, Ut Unum Sint.

35      Općinstvo Svetih – sveti kanonizirani, tj. službeno proglašeni svetima i sveti nekanonizirani – jest zajedništvo i uzajmna pomoć, svih članova Crkve/kršćana na zemlji, u čistilištu i na nebu.

36      Bog ljubi sve ljude i želi da svi imaju puninu života, mir i sreću. Zato nam je dao svoj zakon-zapovijedi, da nam kao karta i pravila autoputa, pokazuje put k Bogu i vječni život. Božji zakon je dobar i temelj je svih ljudskih sloboda, prava i dužnosti, kao i svih dobrih ljudskih zakona. (Dobro je prisutnost svih potrebnih savršenstava; grijeh-zlo je nedostatak potrebnog dobra). Kršenje Božjeg zakona mislima, riječima, djelima i propustom je grijeh, najveće zlo na svijetu i izvor svega zla. Grijeh je prevarljiv, on zasljepljuje, zatupljuje i djeluje kao otrov i rak: razorno i smrtno. Prekršaj važne zapovijedi sa jasnom spoznajom i slobodnim pristankom je teški ili smrtni grijeh koji vodi k odjeljenju od Boga, izvora života, i u vječnu propast/pakao, ako se ne pokajemo. Grijeha se možemo osloboditi zaslugama Gospodina našeg Isusa Krista i sa pokajanjem i molitvom Bogu za oproštenje, kao što su učinili carinik u hramu, Zakej, Sv. Petar, razbojnik na križu i žitelji Ninive: “tražiti oprost i sam oprostiti” (Luka 18:13, 19:1-10, 22:62, 23:42; Jona 3, 4; Papa Ivan Pavao II u Zagrebu 1994.). “Padne li pravednik i sedam puta on ustaje” (Izreke 24:16). Bog svakome daje milost ili snagu da živi po njegovoj volji i zakonu: čini dobro i kloni se zla – odbije napast (napast nije grijeh dok se svjesno ne prihvati), te se pokaje za prošle grijehe i tako dobije Božji oprost. Pobožni život uključuje: vjeru, dobra djela, post, prinošenje Bogu svojih boli i problema, molitvu i sakramente (Jakov 2:26; Matej 5:20, 6:2-33, 7:21, 16:24). Za uspjeh u sportu treba vježba i praksa. Tako je i u duhovnom životu. U suradnji sa Božjom voljom i milošću, makar i neprimjetno, dobro djelo zamjeni loše djelo, a mnogo dobrih djela stvaraju dobre navike i karakter, koji vodi u savršenstvo, svetost, te sretnu vječnu sudbinu – zajedništvo s Bogom. Zakon Božji nalazi se u našoj pravilno i dobro odgojenoj savjesti, Bibliji, Tradiciji Crkve (kanoni), pa i u pravednim zakonima države (legalitet).

37          DVIJE ZAPOVIJEDI LJUBAVI. 1. “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameću svojom”. 2. “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga”. (Ove dvije zapovijedi sadrže sav Božji zakon i zahtjevaju da obdržavamo Božje i crkvene zapovijedi te vršimo djela milosrđa. Isus nam daje primjer dobrog Samarijanca i kaže nam: “Što nećeš da drugi tebi čini, ne čini ni ti drugima”.) Vidi: Matej 22:34-40; Luka 6:31, 10:25-37; 1 Korinćani 13.

38          DESET ZAPOVIJEDI BOŽJIH. 1. “Ja sam Gospodin Bog tvoj; nemaj drugih bogova uz mene”. (Uključuje: vjeru, nadu, ljubav, klanjanje i molitvu pravom Bogu; isključuje: idolopoklonstvo, npr. novcu i naciji, gatanje i horoskope, crnu magiju, praznovjerje, mržnju i iskušenje Boga, svetogrđe, simoniju, ateizam.) 2. “Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud”. (Također poštuj sveta imena; ne psuj, ne zaklinji se krivo.) 3. “Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji”. (Ne obavljaj nepotrebne fizičke poslove; gaji obiteljski i duhovni život.) 4. “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji”. (Također poštuj one koji rade za opće dobro u društvu, npr. crkveni i državni službenici; no državni protumoralni zakoni ne obvezuju u savjesti građane.) 5. “Ne ubij”. (Uključuje: pobačaj, samoubojstvo, eutanaziju, nepotrebno ugrožavanje života, štetu zdravlju kao pušenje i droga, nepotrebni gnjev, mržnju, svađu i uvredljive besjede.)⁵ 6. “Ne sagriješi bludno”. (Vanbračni i predbračni seksualni odnosi, masturbacija, pornografija, sramotne riječi i želje.) 7. “Ne ukradi”. (Uključuje: prevaru, otimačinu, ne plaćanje dugova, prekršaj poslovnih dogovora, kockanje koje spriječava ispunjavanje osobnih obveza, izrabljivačke financijske i opake trgovinske sisteme, oštetu tuđe imovine; nadoknadu kada treba.)⁶ 8. “Ne reci lažna svjedočanstva”. (Poštuj istinu; izbjegavaj i tračeve pa i medijske, čuvaj tajne ako treba, izvrši obećanja; ispričaj se kada treba.) 9. “Ne poželi tuđeg ženidbenog druga”. 10. “Ne poželi nikakove tuđe stvari”.

39      BLAŽENSTVA. Blaženi siromasi u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blaženi žalosni, jer će se utješiti! Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju! Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde, jer će se nasititi! Blaženi milosrdni, jer će milosrđe postići! Blaženi koji su čista srca, jer će Boga gledati! Blaženi mirotvorci, jer će se zvati sinovi Božji! Blaženi koji su progonjeni radi pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Vidi: Matej 5:3-12.

40      ZAPOVIJEDI KATOLIČKE CRKVE. 1. Slušaj pobožno svetu misu, i ne radi težačke poslove bez potrebe u nedjelje i ostale zapovijedne blagdane. 2. Posti i ne mrsi u određene dane. (Post: na Čistu srijedu i Veliki petak od 21. do 60. godine života dopušta jedan puni obrok i dva mala, oba manja nego jedan puni. Prije pričesti ne jesti ni piti najmanje jedan sat. Nemrs: ne jede se meso na Čistu srijedu i korizmene petke od 14. godine života do smrti.) 3. Ispovijedi smrtne grijehe najmanje jednom godišnje o Uskrsu. (Zatajiti teški grijeh u ispovijedi je novi teški grijeh.) 4. Primi pričest najmanje jednom godišnje o Uskrsu. (Primiti pričest u teškom grijehu jest svetogrđe i novi teški grijeh.) 5. Drži se ženidbenih zakona Crkve. 6. Doprinosi za crkvene potrebe.

41      GLAVNE KREPOSTI. 1. Vjera: vjera u Boga i njegovu Objavu. 2. Ufanje: nada u Božje obećanje. 3. Ljubav: ljubav (caritas) Boga i bližnjega. 4. Razboritost: pravilno rasuđivanje o onome što trebamo ili ne trebamo činiti, posebno u praktičnim stvarima. 5. Pravednost: svakome daje što ga pripada; poštenje. 6. Jakost: uvijek čini dobro bez obzira na poteškoće. 7. Umjerenost: obuzdava naše prohtjeve i spriječava zloupotrebu užitaka kao seksualnost i piće; usmjeruje nas na pristojnost u odijevanju i modi, dobru higijenu,⁷ kulturnost, itd.; zlatna sredina.

42      DAROVI DUHA SVETOGA. Mudrost, Razum, Savjet, Jakost, Znanje, Pobožnost, Strah Božji.

43  PLODOVI DUHA SVETOGA. Ljubav, Radost, Mir, Strpljivost, Dobrostivost, Dobrota, Velikodušnost, Blagost, Vjera, Skromnost, Suzdržljivost, Čednost. Vidi: Galaćani 5:22.

44      DUHOVNA DJELA MILOSRĐA. 1. Dvoumna savjetovati. 2. Neuka poučiti. 3. Grješnika pokarati. 4. Žalosna i nevoljna utješiti. 5. Uvredu oprostiti. 6. Nepravdu strpljivo podnositi. 7. Za žive i mrtve Boga moliti.

45      TJELESNA DJELA MILOSRĐA. 1. Gladna nahraniti. 2. Žedna napojiti. 3. Siromaha odjenuti. 4. Putnika primiti. 5. Bolesna i utamničenika pohoditi. 6. Zarobljenike i prognanike/izbjeglice pomagati. 7. Mrtva pokopati.

46      SOCIJALNA NAUKA CRKVE. Crkva primjenjuje principe Božjeg zakona (moralnost, etika) na društvene odnose i zastupa: pravo na život od začeća do prirodne smrti, privatno vlasništvo i poduzetništvo u ekonomiji, prednost rada pred kapitalom, humani standard života za sve (hrana, odjeća, stan, medicina, osnovna naobrazba, posao), slobodu vjere, udruživanja i izražavanja, ravnopravnost svih osoba s komplementarnošću muških i ženskih osoba, slobodno tržište sa poštenom trgovinom, racionalnu ekologiju, demokraciju, smanjenje naoružanja napose nuklearnog, mir i ljudsku solidarnost u okviru istine, društvene pravde i općeg dobra. Svrha države, tj. politike/vlasti je da u društvu brani pravdu, slobodu i dostojanstvo svih građana, posebno djece, bolesnika i staraca. Država može građanima ograničiti slobodu i prava samo u opravdanim slučajevima kao što su prometni propisi, cenzura za spriječavanje mržnje, nužni porez, pravedne kazne, itd.

47      MONAŠTVO/REDOVNIŠTVO. U monaštvu, redovnici, redovnice i druge osobe žive po evanđeoskim savjetima (siromaštvo, neženstvo/celibat, poslušnost), da se bolje sjedine s Bogom u ljubavi i da koriste bližnjemu dobrim djelima. To je potencijalno u ovom životu najsavršenije zajedništvo s Bogom, a postiže se milošću, vjerom, ljubavlju, meditacijom/razmišljanjem, dobrim djelima, molitvom i postom – askeza, te kontemplacijom-mistikom i sakramentima. Vidi: Postanak 18:22-32, Matej 19:21, Djela 2:42; T. Kempenac, Nasljeduj Krista; nauk karmelićana Sv. Ivana od Križa.

48      SEDAM GLAVNIH GRIJEHA. 1. Oholost: pretjerano i krivo uvjerenje o svom značenju. 2. Škrtost: neumjerena težnja za zemaljskim bogatstvom i novcem. 3. Bludnost: neuredna težnja za seksualnim užicima. 4. Lakomost: neumjereno uživanje jela i pića. 5(6). Srditost: gnjev ili neopravdana želja za osvetom. 6(5). Zavist: ljubomora zbog sreće svog bližnjega. 7. Lijenost: nemarnost u radu i u vršenju dužnosti.

49      ŠEST GRIJEHA PROTIV DUHA SVETOGA. 1. Ufati se previše (neopravdano) u milosrđe Božje. 2. Zdvajati ili očajavati o milosti Božjoj. 3. Protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere. 4. Zavidjeti bližnjemu milost Božju. 5. Odbijati tvrdokorno spasonosne opomene. 6. Ustrajati u nepokori.

50      ČETIRI U NEBO VAPIJUĆA GRIJEHA. 1. Hotimično ubojstvo. 2. Sodomski grijeh – homoseksualni čin bludnosti. 3. Tlačenje ubogih, osobito udovica i sirota. 4. Uskraćivanje zaslužene plaće. Vidi: Levitski zakonik 18:22, Rimljani 11:27.

51      DEVET TUĐIH GRIJEHA. 1. Savjetovati na grijeh. 2. Zapovijedati grijeh. 3. Privoliti na tuđi grijeh. 4. Izazivati na grijeh. 5. Hvaliti tuđi grijeh. 6. Šutjeti na tuđi grijeh. 7. Sakrivati tuđi grijeh. 8. Pomagati grijeh. 9. Braniti tuđi grijeh. Grijeh je i sablažnjavati – dati drugima loši primjer. Vidi: Matej 18:16.

52      Molitva je razgovor s Bogom; prirodna je i potrebna kao disanje i hrana. U molitvi – misli, riječi, pjesmi – Bogu se klanjamo i zahvaljujemo za sve dobro i molimo ga za milost i za naše duhovne i tjelesne potrebe. Molimo se za žive uključujući i neprijatelje i za pokoj mrtvih. Molimo se i Mariji, anđelima, svecima pa i prijateljima, da se oni mole Bogu za nas. Trebamo moliti svaki dan, a Bog će nam već odgovoriti na neki način (Matej 6,7,18). Molitva može biti i privatna (bilo gdje, bilo kada i u bilo kojem položaju) i zajednička, npr. misa. Možemo moliti svojim riječima, ili općim molitvama kao “Hvala Bogu” i “Gospodine smiluj se”, te slijedeće molitve.

53      ZNAK SVETOGA KRIŽA. U ime + Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.⁸

54      MOLITVA GOSPODNJA/OČE NAŠ. Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje. Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen. (Oče naš je najsavršenija molitva).

55      SLAVOSLOVLJE/SLAVA OCU. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vjeke vjekova. Amen.

56      ČIN POKAJANJA. 1. Bože, milostiv budi meni grješnomu. (Ovo je kratko pokajanje).

2. Moj Bože, kajem se i žalim od svega srca, što grijesima uvrijedih Tvoju neizmjernu dobrotu. Čvrsto odlučujem da ću se popraviti i uz pomoć Tvoje milosti neću više griješiti, da ću za svoje grijehe činiti dostojnu pokoru i čuvati se grješne prigode. Amen. (Ovo je savršeno pokajanje).

3. O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe. (Ovo je Fatimska Molitva).

57      ANĐEOSKI POZDRAV/ZDRAVO MARIJO. Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom; blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike sada i na čas smrti naše. Amen.

58      Isus Krist je dao Crkvi sredstva za dijeljenje Božje milosti: sedam svetih sakramenata ili tajna/otajstava. Sakramenti su djelotvorni snagom Duha Svetoga i posredstvom svećenika. Vanjski način i oblik vršenja sakramenta naziva se obred. Poslije IV. stoljeća, u Crkvi se postepeno razvilo više od 10 jednobitnih obreda, kao npr. koptski, sirijski i armenski, te najveći obredi bizantski-grčki (pravoslavni, grko-katolici) i rimski-latinski (rimo­-katolici). U rimskom obredu službeni jezik je latinski, ali hrvatski glagoljaši od pamtivjeka slavili su misu na narodnom jeziku. To je prvi hrvatski književni jezik, starohrvatski ili staroslavenski. Čovjek ima skoro beskrajnu razumnu moć, no duhovne stvari razumijeva na materijalni način putem ograničenih osjetila kao vid i opip, i izražava ih u fizičkim znakovima i simbolima. Zato je za komuniciranje s Bogom i društvom potreban znak/simbol, uzet iz prirode i kulture. Svaki sakrament ima vidljivi znak (voda, kruh, idr.) i daje osobi nevidljivu milost. Dostojno primanje sakramenata liječi grijeh, posvećuje nas i vodi u život vječni.

59      KRŠTENJE. Krštenjem dobivamo oproštenje istočnog i drugih grijeha, novi život milosti, pravo na ostale sakramente, postajemo članovi Crkve-kršćani i baštinici neba. Krštenje se vrši trokratnim poljevanjem krštenika vodom, ili uronjavanjem u vodu, i riječima: “(Ime), ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Krštenjem također dobivamo svoje ime i srodstvo kumstva.

60      POTVRDA/KRIZMA. Ovaj sakrament nas potvrđuje i učvršćuje u Kristovoj vjeri i daje nam darove Duha Svetoga. Biskup/svećenik krizmanika maže uljem i govori: “Primi pečat dara Duha Svetoga”.

61      SVETA PRIČEST / EUHARISTIJA / LITURGIJA / PRESVETI OLTARSKI SAKRAMENT / MISA. Misa se sastoji od biblijskih čitanja, riječi Božje, prikazanja Isusove žrtve na križu na nekrvni način, pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu, i pričesti u kojoj mi, poput apostola na poslijednjoj večeri, primamo tijelo i krv Kristovu kao duhovnu hranu, lijek i kruh života vječnoga. Za dostojnu pričest, kršćaninu je potrebno: ispovijedati smrtne grijehe, ako ih ima (inače može se pričestiti bez prethodne ispovijedi), vjerovati da je u pričesti tijelo i krv Kristova, i prije pričesti ne jesti ni piti najmanje jedan sat. Poslije pričesti zahvali se Bogu. Kad god pristupimo k svetohraništu i napuštamo mjesto gdje se čuva Presveti sakrament, dužni smo mu iskazati dolično štovanje poklnonom. Misa je srce i vrhunac života Crkve, najvaljanije bogoslužje i molitva, kao i snažna inspiracija velikih djela civilizacije u umjetnosti.⁹

62      POKAJANJE/ISPOVIJED/POKORA/POMIRENJE. U ispovijedi preko svećenika Bog oprašta grijehe počinjene poslije krštenja. Za valjanu ispovijed nužno je: 1. ispitati svoju savjest, tj. ponašanje i karakter u ogledalu Zakona Božjega; 2. pokajati se za svoje grijehe; 3. odlučiti više ne griješiti; 4. iskreno ispovijediti sve svoje grijehe; 5. izvršiti određenu pokoru. Na početku ispovijedi reci svećeniku: “Hvaljen Isus i Marija. Skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam učinio/učinila od djetinjstva” ili “od zadnje ispovijedi koja je bila pred mjesec dana/godinu/30 godina”, itd. Tiho nabroji svoje grijehe. Na kraju reci: “To su bili moji grijesi. Sada vas molim oproštenje i pokoru”. Tada svećenik odredi pokoru i dade odrješenje u Božje ime (Ivan 20:23). Potom se napusti ispovijedaonica i izvrši određena pokora i materijalna nadoknada, ako treba. Svećenik je pod zakletvom čuvati ispovijednu tajnu – ne smije odati grijehe. Ispovijed pomiruje s Bogom i bližnjim, te daje mir i pokoj duši. Kada nema svećenika za ispovijed, dobro je često moliti čin savršenog pokajanja i na taj način čuvati se od grijeha.

63      SVEĆENIČKI RED. Božjom milošću, svojom odlukom i biskupskim ređenjem, pobožni muževi postaju svećenici/prezbiteri. Nazivamo ih “otac”. Đakoni pomažu svećenicima. Iz redova svećenika, biraju se biskupi, nadbiskupi, metropoliti, patriarsi i papa – sveti otac. Oni imaju vlast i milost da tumače Kristovu nauku i dijele sakramente. Monsignor i kardinal počasne su titule nekih svećenika i biskupa. Kardinali biraju papu.

64      VJENČANJE/ŽENIDBA/BRAK. Brak je osnova obitelji/familije i ljudskog društva, kojeg je Bog ustanovio u zemaljskom raju, a Krist učinio sakramentom. Brak veže muža i ženu na vjernost do groba, daje im milost i pravo da budu pomoć jedno drugomu, da rađaju djecu i da ih odgajaju duhovno i tjelesno.

65      BOLESNIČKO POMAZANJE. Ovaj ponovljivi sakrament pomaže tjelesnom zdravlju ako je to duhovno korisno, a duševno okrepljuje teške bolesnike i tako ih priprema za prijelaz u prekogrobni život. Zato u teškoj bolesti i nesreći treba zvati svećenika bez odgađanja.

66      Četiri poslijednje čovječje stvari jesu: smrt, sud, nebo/raj, i pakao. Smrt je posljedica Adamovog grijeha, i nakon života koji potraje nekoliko uzdisaja ili stanoviti broj godina, svaki čovjek mora umrijeti. Svaki dan na svijetu umire oko 200.000 ljudi. Duša se odjeli od tijela i ide u vječnost a tijelo, nakon dostojnog pogreba, u grob i prah. Kao što tjelesnim rođenjem prvi put ugledamo ovaj svijet, tako poslije smrti ugledamo nove horizonte vječnosti – van vremena i prostora.

67      Odmah poslije smrti na posebnom sudu, čovjek predaje Bogu račun o svom životu. One koji ljube Boga i nemaju smrtnog grijeha, Bog prima u kraljevstvo nebesko gdje ga gledaju licem u lice s anđelima i svetima u vječnoj sreći. Oni koji nisu potpuno slobodni od grijeha, moraju biti očišćeni i pripremljeni za raj. Mi na zemlji možemo im pomoći doći u raj molitvama, posebno misama.¹⁰ Oni koji su umrli u smrtnom grijehu, sami su se vječno osudili na pakao – i Bog to potvrđuje. Velika muka u paklu sastoji se u odjeljenosti od Boga svog Stvoritelja – to je promašaj svrhe vlastitog života.

68      Sa Kristovim ponovnim dolaskom, doći će kraj ciklusima vremena/povijesti i svijetu. Krist će uskrsnuti tijela mrtvih i tada će biti opći sud/sudnji dan. Konačno, Bog će obnoviti nebo i zemlju u novo i slavno stvorenje. Vidi: Matej 24, 25; Rimljani 8:19-23.

69      Stvoreni smo za vječnu sreću i blaženstvo s Bogom. Nije kasno pokajati se za svoje grijehe i obratiti se Bogu na zadnjem uzdisaju. Bog i tada sve oprašta i daje pokajniku/obraćeniku raj vječni.

n70  Skraćenice i Bilješke: idr.-i drugi, itd.-i tako dalje, npr.-na primjer, Sv.-Sveti, tj.-to jest. 1 Pravoslavna i katolička teologija suglasna je da se Sin vječno rađa od Oca, a Duh Sveti izlazi od Oca preko Sina kao iz jednog principa. 2 Bog stvara pojedinačno duše potomaka Adama i Eve kod njihovog začeća, a njihova tijela dolaze od Adama i Eve putem svoga oca i majke. 3 Vidi: Ivan 1:9, hindusko učenje o desetom Avataru, taoističko Tao – “Put”. 4 O modernom zbližavanju stajališta u sporu oko papinog primata, vidi prijedloge grčko-američkog pravoslavnog teologa Clapsisa i kardinala Ratzingera. 5 Pobačaj djeteta dopustiv je kao manje zlo jedino ako je ugrožen život majke. O smrtnoj kazni i uvjetima ratovanja vidi Katekizam Katoličke Crkve 2266 i 2309. 6 O nužnoj upotrebi dobara vidi Katekizam Katoličke Crkve 2408. 7 Za spriječavanje prenošenja zaraznih bolesti, dobro je na primjer: ne pljuvati na ulicu, kihnuti u rame umjesto u dlan, i umivati ruke poslije vršenja nužde. 8 Znak križa vrši se ovako: prstima se dotakne čelo, dno prsiju, lijevo i desno rame, dok se izgovaraju riječi, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. 9 Posvećeni kruh je pretvoren u tijelo Kristovo slično kao što hrana postane dio tijela; kako svaki razbiti komadić ogledala i dalje sadrži cijelu sliku, tako i svaki komadić posvećenog kruha sadrži cijelo tijelo Kristovo. Sitni vitamini su moćni, ali još moćniji je kruh u kojem je Krist. O povijesnom razvoju i teologijskom značenju liturgije vidi: H. Wegman, Geschiedenis van de Christelijke Eredienst in het Westen en in het Oosten; J. Jungmann, Missarum Sollemnia; misal – knjiga iz koje svećenik služi misu. 10 Kratka molitva za pokojne: Pokoj vječni daruj im Gospodine. I svjetlost vječna svjetlila im. Počivali u miru. Amen.

n71  Za daljnje pojedinosti vidi: Bibliju; Katekizam Katoličke Crkve; Toma Akvinski, Summa Theologica; Frane Franić, Povijest filozofije; molitvenik. O suvremenom životu Crkve vidi papinske enciklike kao Centesimus Annus, časopise kao Glas Koncila, Internet www.hbk.hr/ www.vatican.va/ poslušaj Hrvatski Katolički Radio, te se obrati na svećenika – preko 1.000 župa u hrvatskim zemljama i diaspori gdje se naučava riječ Božja i dijele sveti sakramenti.

n72  Osnovni Kršćanski Vjeronauk sastavilo je Slavic Christian Society / Société Chrétienne Slave / Slăviansko Xristianskoe Sŏbranie, Mississauga, Ontario, 1999. © 1999, 2002 Holy Family Parish / Župa Sveta Obitelj, 180 Schweitzer St., Kitchener, Ontario, N2K 2R5 Canada – nekomercijalna upotreba je dozvoljena. 2. izdanje: 18.VII.2002.